Ivan Ivanovic Juice 2015 - Panonsko more 25.05.'15 Moram da ostanem fokusiran, da cekam svoj trenutak tu je prva svetlost dana, sve dok ne zaraste pupak da se rodim jos jednom, da cujem roditeljski glas da po sluhu raspoznajem, premlad da se pokajem Samo deca su cista, nikom ne duguju nista oko duboko ko okean, zenica iskreno blista i svaki ton svira mi ta stara violina obraz mi je prljav od kurvinskih karmina Dusa oprana ko krpa preko milion puta vreme ode u bezbroj tradicionalnih rupa uvek sit, druge potrebe me pokrecu znam da jos mnogo ima, muski podnecu Daleko od svih zudim za necijim drustvom dotle samokontrola jedini uslov oko mene je sablast, srce gleda ovu pustos stakori u zaklonu drze moju budnost Ne zanima me vise proslost, nervi napadaju sistem tiho u meni plamte uspomene iste na culo dodira, mirisa, bol u kapcima konstantan hodnici u mom srcu cine zamak impozantan Sa verom u Boga ja se rodjenju nadam da se vratim medju ljude i svojom imperijom vladam zato jos nisam kadar iako sam skriveni vladar u budnim snovima sve vidim, sakali zele da stradam Grad je napusten, u haosu, stanovnici su u strahu za svoje porodice, stepenice, mostovi u prahu borba za kiseonik, za prebivaliste svetlost na planeti ovoj nije sigurno nijedno mesto I slana voda na uscu odnela je reke imuni smo na sve, ne postoje apoteke sisari krstare i cekaju da neko upadne uzalud, jer niko nema snage ni da ustane Sanjam grad u kom sam ziveo, u kom sam svasta video mrezu u kojoj lezim je moj mali mozak ispleo gde idemo, stani uz mene dok prodju horde ljudski mozak je opasniji od svake bombe Sklonista, katakombe, blizi nam se dan sudnji sledbenici sirom sveta koracaju ka toj tvrdnji radoznalost je stvar koja je uvek bila varnica ja sam voz srebrnog grada kom je raj poslednja stanica Kolovodja kompozicije, poezije danasnjice gospodarima ceremonije na kraju delim umrlice pokorio sam mnoge, dao im razlog da se razviju upozorio sam sve odavno da ovaj rat ne nacinju Da necu biti milostiv, da kosicu ih sve pred sobom da cu svakog neposlusnog potciniti i napraviti ga svojim robom od krvi i mesa ostajace samo kosti sindrom kanibala, napad na moj plan je neoprostiv Prvi sat u Moskvi prikazao je moju podsvest vise nisam hipohondar da umisljam da imam bolest drzim distancu kao vatra, topim, spaljujem ko lava strogo precizan mehanizam nosi moja glava Plod porodicnog stabla sklapa dva organizma na izvidjacnici stojim, kulja gigantska harizma na glavi je perjanica, ovakav stih se pamti Djus je poglavica, oko mene indijanci Vracam se na odredista, obilazim plantaze da pocupam korov, pocistim da nema sabotaze zarad remek dela pritisak ce biti prevelik jer moje postojanje, moje ime i moj lik Juice Hiphopium - misterija vecna svaka moja misao je moja nova pesma poput bljeska, pojavim se, nestanem zvezde nikad ne padaju vec se samo presele Nek se ne vesele prerano jer flow je original videcemo se kad na stazi procitamo final... muzika: Salier Del Flores tekst: Ivan Ivanovic Juice